
Za Božićne praznike čovek dođe svojoj kući. I ko mu se prvi obraduje? Pa naravno pas koji se raduje što će videti svog druga. Posle dužeg vremena proveli su nekoliko dana u bezbrižnoj igri i druženju. Jednog dana iznenada tu igru i bezbrižnost prekinuo je neko trovanjem psa ostavivši dubok osećaj tige i besa kod vlasnika jer je izgubio psa - svog najboljeg prijatelja. Evo priče vlasnika koja je nastala neposredno posle događaja - 13. januara:
"Uvek nam ono što je drago uzmu oholi ljudi.
Ostave rane, a da ni sami nismo svesni šta samo zgrešili, zbog čega nam se svete.
Imao je samo četri godine, pun neznosti i života, simpatičnih navika.
Imao - jer je večeras, 13. januara, njegova mala pseća duša napustila ovaj svet, a taj nedužni život oduzeo zlikovac (reč čovek je prevelika za osobu koja smišljeno, namenski i psihopatski dira u tuđe).
Smetao im je taj mali usranko, njegov odbrambeni lavež kada nanjuši nešto podlo, zlo i nečovečno.
A bilo je podlo namamiti psa komadom otrovnog mesa. Zbog čega? Šta je to u ljudima koji ne vodeći brigu o svojem, vodi o tuđem?
Cezar je bio nečiji, bio je vlasništvo osobe koja mu je svakog dana pružala bezuslovnu ljubav i pažnju.
Uvek nam ono što je drago uzmu oholi ljudi.
Večeras je tu okrutnost, nažalost doživeo Ceki.
Borio se, a sa njim i svi njemu privrženi ali okice nisu izdržale.
Zatvorile su se i ostavile uplakana srca ljudi koji su molili za svaki udisaj i treptaj, za svaki produženi minut života. A on je pun života i otišao.
Nikada nećemo znati kolika je uistinu naša ljubav koju dajemo i primamo od kućnog ljubimca dok ne dođe trenutak da se kaže zbogom.
Zauvek drugari!"
B.Simić
|
INFO SERVIS |
INFO CENTAR |
BRUSJANI NA VEZI |
O BRUSU |