
Ovaj tekst sam prvi put objavio 22. Avgusta 2012-te. Knjižim odličan pogodak. Ovo nije dokaz nekakve moje pameti, već je srpska politička scena dozlaboga predvidljiva. Uopšte, kada se radi o političkoj analizi, važno je sledeće: osloboditi se svojih nada i očekivanja, kao i svake ideologije. Tek onda se može baciti objektivan pogled na zbivanja i u budućnost.
Danas mirna srca prognoziram da će se trendovi iz ovog teksta nastaviti i dalje.
Mesecima smo slušali o promenama i o tome kako će nas te promene uvesti u nekakav moravski Diznilend. No, hajde da vidimo šta se neće promeniti?
Prvo: protivprirodni hod ka Eu. Iako izgleda samoubilački i što nije podržano od pristojne većine građana i još nepristojnije većine unutar srpskog naroda, bauljanje će se nastaviti. Razlog je prost: sve političke elite u Srbiji su instalirane upravo od strane naših evro-atlantskih prijatelja i tu su da služe njima, a ne nama.
Drugo: nastaviće se zaduživanje. Od strane MMF i ostalih nam partnera davno je dat zadatak da se privreda ne sme oživljavati, a posebno da se to ne sme iz budžeta. Odakle drugde? Od stranih investicija? Statistika kaže da su, u Evropskim razmerama, gde god su ušle, strane investicije napravile zlo. Investitor, naime (iako vam drugačije pričaju i vlast, i opozicija, mada ta podela u Srbiji nema smisla) dolazi da zaradi on, a ne mi. Samo jedan primer:
Inđija, hvaljena kao evropski centar stranih investicija, pretposlednja je po visini plata u svom okrugu, kamo li dalje. Strane investicije dolaze samo tamo gde im se obeća da će plate radnika trajno biti male. Što bi, inače, dolazili? Prema tome, ko god vam kaže da je spas u stranim investicijama, nije dobronameran prema vama. U oči vas laže.
Treće: budžet se ne sme izložiti reviziji, barem ne temeljnoj. On je, od strane naših pseudopolitičara, doživljen kao plen i ko im u to dirne, nadrljao je. Neka prekršajna prijavica, neki novinski natpis i-to je to. Ko drzne dalje, čuće gromove…
Četvrto: finansiranje partija. Osinjak je u pitanju. Ko u to dirne, brzo će mu naći heroin u džepu, ili će se ispostaviti da je pedofil. Nema te stranke koja će dozvoliti da joj se ispituju prihodi, a naročito rashodi.
Peto: kadrovska politika će ostati kilava. Ozbiljni, stručni i sposobni ljudi, imaju dignitet, a politika traži poslušnike. To je upravo razlog što se na ministarsko mesto u Srbiji, samo greškom može dovući neko ko ma o čemu ima pojma. Poslušništvo je alfa i omega strančarenja i ko ne sluša, biće očišćen na nivou opštinskog odbora i odučen od politike za sva vremena. Mediokritet je jedina punonadežna kreatura našeg političkog života. Ono što valja, što ima moral i obraz, ostalo je s one strane politike.
Šesto: Timski rad. Ni od toga nema ništa. Niko nikom ne veruje i svak hoće da sve drži u svojoj ruci. Nastaviće se gomilanje funkcija, politika u četiri oka, a to znači: sve će se započeti, ništa se neće završiti. Uz gomilanje funkcija ide površnost, uz površnost ide aljkavost.
Sedmo: nepoverenje i svađe unutar koalicija. Svaka ekipa, koja se skupi oko plena i koju ništa drugo ne vezuje, pre ili kasnije dođe do zaključka da bi njen deo kolača mogao biti i veći. Nema se od koga oteti, nego od koalicionog partnera i – eto frke. Sve se to, naravno, diže na principijelni nivo: oni vam otimaju, a mi ih sprečavamo, mi to za opšte dobro itd.
Osmo: abolicija „naših“ lopova. Dinkić i ostali upropastitelji će biti abolirani. Uz to nužno ide i abolicija prethodne garniture uošte. Kola će se slomiti na nekoliko imena i to tek pošto se izvrši nagodba unutar političke pseudoelite. Koliko da narod poveruje u dobre namere.
Deveto: nastaviće se olako troškarenje narodnih para i privilegije će ostati nedirnute. Politikanti u Srbiji nisu sposobni da se, makar iz marketinških razloga, odreknu dela privilegija, poput upotrebe službenih automobila, smanjenja plate itd. U zemlji sirotinje, privilegija je i statusni simbol, mora se videti. Ko je jebo, a nije pričao, ko da nije ni jebo. Takva svest vlada našim primitivnim vlastodršcima.
Deseto: optuživanje prethodnika za sopstvene promašaje, ali optuživanje bez sankcije.
Praznoslovlje i lupetanje, prekoplotska svađa i prepucavanje. Cirkus…
Uz svaku od ovih stvari pojedinačno, Srbiji nema promena, a kad se sve saberu, zagarantovano je dalje nazadovanje. Ovoj listi se još ponešto može dodati, ali teško je ma šta oduzeti.
Ne bojte se, dobro biti neće…
izvor:vaseljenska.com, Milan Milenković
|
INFO SERVIS |
INFO CENTAR |
BRUSJANI NA VEZI |
O BRUSU |