
Jadno li sam ja, plakalo je kuršumlijsko pečeno jagnje, dok su ga nepojedeno vraćali iz Beograda.
-Nisi ti krivo! Dobro smo te ispekli i siguran sam da si sočno i ukusno ali ostalo si neuručeno i nepojedeno zbog nas, tešili su pečeno jagnje oni što su ga i nosili u Beograd da bi njegovom sočnošću izboksovali neke funkcije.
Ovo nije basna već trenutak istine za neke ljude, kojima je sočno pečeno jagnje bilo veliki adut. Međutim, nije ispalo kako su se nadali. Onaj, kome je jagnje bilo namenjeno nije bio tu, ili nije hteo da bude tu. Onaj drugi, koga je onaj koji nije bio tu, ostavio da primi ove, ili ne spada u „jagnjeću brigadu“, ili mu je onaj koji nije bio tu, rekao da ih šutne nogom u zadnjicu i pošalje nazad sa sve sočnim pečenim jagnjetom.
-Jadni li smo mi, kukao je jedan od nosača sočnog pečenog jagnjeta, dok su se vozili nazad.
-Gde smo pogrešili, pitao se drugi.
-Možda onaj više voli prasetinu, glasno je razmišljao prvi.
-Ma jok, konačno se oglasio i treći. Jagnje je u redu ali ne valjamo mi.
-A, šta nam fali!, skoro da je vrisnuo drugi. K’o da su drugi bolji! Ne valja onaj mračni što nas sačekao, majke mu ga foteljaške. On će nama, onako!? Onda su zaćutali i do Kuršumlije nisu progovorili ni reč. Kad su stigli, jednoglasno odlučiše da se napiju i sami pojedu sočno pečeno jagnje. Posle nekoliko čaša vratilo se i samopouzdanje, pa se začula i pesma:„Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine“, orilo se do duboko u noć..
Sutra je novi dan. Ko zna, možda će politički vetar da dune u njihova jadna jedra i pogura nasukani brod a sramota zbog noge u zadnjici se iz udobnih fotelja brzo zaboravlja. Tako treba...
izvor:topličkevesti.com, (M.Đ)
|
INFO SERVIS |
INFO CENTAR |
BRUSJANI NA VEZI |
O BRUSU |