
Danas mi jedan, kontraverzni, politikant koji je na nekoj funkciji reče: "Zašto pišeš ovo što pišeš o nama? Ti ćeš da spasiš ovo mesto? Vidiš da je to samo tebi na štetu - ni ti ni žena ne možete "naći" posao, a imate troje dece. A uskoro je i sednica pa možda i smenimo nekog tvog bliskog? Razmisli malo."
Nisam odgovorio jer velika je šansa da kad pričaš sa "politkantom" on će te spustiti na svoj nivo i pobediti te iskustvom.
Ubrzo sam shvatio da mi je ovim izgovorenim rečenicama priznao i razjasnio da ovde "oni" zapošljavaju. Ovde se posao "nalazi" odnosno dobija samo ako hvališ te politikante. "Oni" određuju neka pravila, a ni sami nisu svesni da pate od manije veličine. Da su tu da odrade neke poslove, a kasnije... kad odrade poslove više neće biti zaleđine jer najveći uspeh đavola je bio taj da je ubedio politikante da ne postoji.
Setih se i teksta koji sam nedavno pročitao a u trenutku me je asocirao na ovog politikanta i njegovu družinu:
"Neko se nađe na položaju koji ne zaslužuje. Bog sveti zna kako i na koje sve načine.
Pazite, ne mora da znači da je glup, neobrazovan ili slično – samo da je na mestu koje je visoko, i daje moć. A čovek NIJE dorastao, na ma koji način. Onda taj baja prvo bude zbunjen i zaplašen…
Gleda “gde će stati”, boji se da ne nagazi koga ne treba, po deset puta preispituje svoje odluke…
Posle, kad vidi da mu niko ne oponira, da sve ide kojekako, ohrabruje se.
Počinje da preduzima neke svoje male korake – podređeni ga ubeđuju kako je to dobro, kako je on sjajan i pametan, kako su to genijalni potezi…
I još ako se sve to završi kako-tako dobro, čovek prelazi u sledeću fazu.
Počinje da se bavi nekim “usputnim” radnjama, koje ne moraju uvek biti kriminalne rabote, ali dalje doprinose tome da čovek u sopstvenim očima izgleda sve veći, uspešniji i pametniji.
A nadalje – baja počinje da misli da ne samo da je stvoren za to mesto, nego da je Bog.
Vidi da može da pogreši, i da zataška.
Vidi da možda može i glavu da skine nekom, a da možda ne bude kažnjen.
Odvojen od realnosti, misli da sve ide baš kako treba – NJEGOVOM ZASLUGOM.
Jer – on misli da je BOG.
Ima privilegije koje je zaslužio, kako drugačije.
“Čini dobro” ljudima i društvu u celini, samim tim – i on je zaslužio daleko više od platice koju ima.
Normalno, ako bilo šta ide naopako, kriv je neko drugi; odvajanje od realnosti nužno ide u paketu sa ovom pričom.
Takvi su svuda oko nas. Zaboravili su da se plaše."
I onda ponovo pomislim na tog politikanta i kako je on uopšte došao tu gde jeste? Ko stoji iza njega, gura ga i čuva mu leđa? Da li je i on u mreži Hobotnice? Zašto njega ili njih pogađa istina?
I tako, reče meni danas jedan politikant... a ja rekoh u sebi:
"Ne spuštaj se na taj nivo. Oprosti ako želiš a zaboravi ako možeš.
Ne čezni za osvetom i ne moli za zlo onome ko ti zlo čini.
To život svima vremenom vrati, svakom po zasluzi… "
N.Miljković
|
INFO SERVIS |
INFO CENTAR |
BRUSJANI NA VEZI |
O BRUSU |