Poznajem neke ljude

Ocena korisnika:   / 0
NajlošijeNajbolje 

Imam jednu prijateljicu  koja se sa svojim detetom izdržavala od mamine penzije. Mama je umrla, a ona nema nikakve prihode osim dečijeg dodatka. Ima samo četiri godine radnog staža.

Poznajem jednog dečka koji nije mogao da nađe posao. Oženio se Švajcarkinjom. Živi tamo i radi na građevini za 2000 franaka i ako ima samo osnovnu školu. Kaže da mu je lepo.

Imam jednu drugaricu koja nema overenu knjižicu, a ima probleme sa pritiskom. Kada joj nije dobro čeka da prođe osam sati uveče da bi otišla u hitnu pomoć i dobila bilo kakvu terapiju.

Jedna moja drugarica radila je godinama na Buvljaku sve dok nije opala prodaja. Njen muž je radio sa njom i bivši je radnik jednog preduzeća u stečaju. Završila je srednju školu i odavno je prešla četrdesetu. Nema dan radnog staža.

Poznajem jednu porodicu gde su oboje supružnika uzeli socijalni program i imaju dva odrasla sina. Niko od njih četvoro nema posao. Svi su u malom stanu sa dedom od čije penzije nekako žive. Deda je prilično star i bolestan.

Ima jedna baka u mojoj zgradi čiju celu penziju podiže ćerka. Uvek je u iznošenoj odeći. Videla sam je skoro kako u mesari kupuje dve viršle.

Sin jedne moje prijateljice je upisao građevinski fakultet. I ako mu je dobro krenulo, morao je da odustane jer nije bilo dovoljno para. Sada radi na građevini kao fizički radnik i naravno, na crno.

Imam jednog rođaka koji je završio medicinski fakultet. Godinama čeka posao i polako se približava četrdesetoj. Kažu mu da su lekari i te kako potrebni, ali da nemaju finansijskih sredstava da ih zapošljavaju. Živi sa roditeljima koji su penzioneri.

Poznajem jednu mlađu ženu koju su ubedili da završi menadžment jer će tako lakše dođi do posla. Završila je menadžment, ali se nije zaposlila. Rekli su joj da taj profil nije tražen na tržištu rada.

Poznajem dve sestre čiji je otac nedavno preminuo i naravno, bio penzioner. Jedini prihod koji imaju je od prodaje sladoleda preko leta. Nemaju ni dan radnog staža.

Imam jednog komšiju koji radi u firmi u kojoj kasni plata već mesecima. Ne zna kada će doći da mu iseku struju, a prehranjuje porodicu od onoga što mu pošalju rođaci sa sela.

Poznajem jednog dečka koji je završio književnost. Preživljava tako što vozi taksi.

Imam jednu drugaricu koja je na plaćenom odsustvu već mesecima. Razvedena je, a muž ne plaća alimentaciju za tri deteta jer tvrdi da nema para iako je privatnik. Snalazi se tako što čisti po kućama.

Želim da pitam gradonačelnika, i onog predhodnog, a i onog  pre njega, i sve koji se nešto pitaju u ovom gradu, da li neko od  njih poznaje ove ljude.
Ako ne poznaju, onda nikako ne treba i nisu trebali da budu na pozicijama na kojima su, a ako poznaju, treba da se stide, jer sudbine ovih ljudi su trebale uvek da im budu na prvom mestu.
Zbog toga, dragi gradonačelniče, kad kreneš da privlačiš investitore, ma šta to značilo i ma kako to izgledalo, ne da bi trebalo samo da pričaš sa njima, nego da moliš i klečiš i plačeš ako treba, jer ovi ljudi imaju sve manje i manje vremena.

Vlast može da prebrojava sto dana, godinu, dve godine, a život običnog smrtnika neće da čeka.

foto:trcanje.rs
izvor:037ks.com, autor: T.M

Share
English French German Italian Portuguese Russian